Jutro je maglovito i vlažno, pomalo teško, poput tvojih kapaka koje pokušavaš držati otvorene dok sipaš prvu kavu. Šalica je prljava, kao i sve ostalo smrdljivo suđe u koje buljiš, ali ga ne vidiš. Tu si, ali nisi. Od kada nema vas, nema ni tebe.
On je tu, hoda po stanu i psuje. Odavno nisi čula "dobro jutro", niti osjetila njegov usnuli poljubac, ovdje je sada samo onaj brzinski koji ponavljate kao naviku prije nego ode na posao. Jebem ti pare. Volim te, volim i ja tebe, valjda. Ima vas, ali nema VAS, onih koji ste bili, nit onoga što si bila ti, nit onoga što je bio on, a tako si voljela te ljude i žudiš da se vrate, ali povratka nema.
Kada bi samo zastao i okrenuo se oko sebe ugledao bi jedan stan čiji su zidovi nekada bili obojani glasnim osmjesima i uzdasima, a sada je samo prljava nastamba u kojoj se preživljava. Jednu ženu koja ga je nekada dočekivala sretna i zadovoljna, kako sjedi i pali jednu za drugom. Kako dvoje jedu uz televizor i izgovaraju tek nekoliko rečenica. Kako je bilo na poslu? Užasno. Noću dok on spava ona plače, jer joj nedostaje. Tu je pored nje, ali ipak nije. Vrijeme je da ode.
Dok ste se upoznali on je bio sve što ti je trebalo, hodajući osmijeh i pozitiva, čuvao te od svih zala i skidao ti zvijezde s neba, možda malo prebrzo, ali stvarno se nisi bunila. Pa hej, ti si voljena, on je taj! Kako je vrijeme odmicalo nije bilo problema koji nema riješenje, on je ono što želiš do kraja života. Dok je lijepo. Dok ne dođu sranja. Gdje ste sad? Zašto?
Samo si htjela da te mirno posluša i da svaku tvoju suzu ne pripisuje dosadi, a nezainteresiranost neodgovornosti, da te čuje kako vrištiš jer te jede nešto veće od sebe same i da pričate, dugo u noć. Kao nekada. Da se smijete i da te cijelu gleda, govori ti kako si lijepa, poljubi te pa te udahne. Vodi ljubav s tobom. Da te voli. Da mu nisi navika. Da shvati da i ti njega voliš. Govorila si, nije čuo. Govorio je, nisi ni ti. Dvije nezadovoljne duše umjesto da si budu utjeha postale su si još veće nezadovoljstvo. I cvijeće uvene ako ga se ne zalijeva. Uvenuli ste.
Da je trebalo, bilo bi. Trebalo je, niste znali kako. Danas ipak nećete zajedno gledati film, veselila si se tome, poljubi ga i izađi van, osjetiš da je zadnji put tvoj. Ne pamti niti jednu ružnu riječ, nije važna. Ne kaj se zbog suza, iskrene su. Naučila si puno, ponajviše o sebi. Nadaš se da je i on. Čestitam, preživjela si, srce će se oporaviti.
On je tu, hoda po stanu i psuje. Odavno nisi čula "dobro jutro", niti osjetila njegov usnuli poljubac, ovdje je sada samo onaj brzinski koji ponavljate kao naviku prije nego ode na posao. Jebem ti pare. Volim te, volim i ja tebe, valjda. Ima vas, ali nema VAS, onih koji ste bili, nit onoga što si bila ti, nit onoga što je bio on, a tako si voljela te ljude i žudiš da se vrate, ali povratka nema.
Kada bi samo zastao i okrenuo se oko sebe ugledao bi jedan stan čiji su zidovi nekada bili obojani glasnim osmjesima i uzdasima, a sada je samo prljava nastamba u kojoj se preživljava. Jednu ženu koja ga je nekada dočekivala sretna i zadovoljna, kako sjedi i pali jednu za drugom. Kako dvoje jedu uz televizor i izgovaraju tek nekoliko rečenica. Kako je bilo na poslu? Užasno. Noću dok on spava ona plače, jer joj nedostaje. Tu je pored nje, ali ipak nije. Vrijeme je da ode.
Dok ste se upoznali on je bio sve što ti je trebalo, hodajući osmijeh i pozitiva, čuvao te od svih zala i skidao ti zvijezde s neba, možda malo prebrzo, ali stvarno se nisi bunila. Pa hej, ti si voljena, on je taj! Kako je vrijeme odmicalo nije bilo problema koji nema riješenje, on je ono što želiš do kraja života. Dok je lijepo. Dok ne dođu sranja. Gdje ste sad? Zašto?
Samo si htjela da te mirno posluša i da svaku tvoju suzu ne pripisuje dosadi, a nezainteresiranost neodgovornosti, da te čuje kako vrištiš jer te jede nešto veće od sebe same i da pričate, dugo u noć. Kao nekada. Da se smijete i da te cijelu gleda, govori ti kako si lijepa, poljubi te pa te udahne. Vodi ljubav s tobom. Da te voli. Da mu nisi navika. Da shvati da i ti njega voliš. Govorila si, nije čuo. Govorio je, nisi ni ti. Dvije nezadovoljne duše umjesto da si budu utjeha postale su si još veće nezadovoljstvo. I cvijeće uvene ako ga se ne zalijeva. Uvenuli ste.
Da je trebalo, bilo bi. Trebalo je, niste znali kako. Danas ipak nećete zajedno gledati film, veselila si se tome, poljubi ga i izađi van, osjetiš da je zadnji put tvoj. Ne pamti niti jednu ružnu riječ, nije važna. Ne kaj se zbog suza, iskrene su. Naučila si puno, ponajviše o sebi. Nadaš se da je i on. Čestitam, preživjela si, srce će se oporaviti.
Comments
Post a Comment