Sedam godina nesreće

Razbila sam ogledalo, sasvim maleno, ali dovoljno da mi kroz glavu prođe onih čuvenih sedam godina nesreće. Mah, kao da mi išta znače nakon ovih petnaest provedenih uz njega, tih sedam dođu mi kao gratis. Možda čak i olakšanje, jer teško se naviknuti na nesreću, a još teže odviknuti od nje. Postane ti stil života, tvoj životni suputnik. Tako da mi ovih sedam dolazi poput dara, prestara sam da bih život okretala naopako, zavrti mi se i ako naglo ustanem iz kreveta.

Nije bio lijep, imao je jako loš smisao za humor i glupe oči. Znate one koje vas uvijek gledaju kao da očekuju da im nešto kažete. Ponekad je, slušajući što mu pričam, nesvjesno otvorio usta i tako buljio u mene. Kako to tek mrzim. Mrzim, nisam mrzila. Ništa od toga nisam primijetila ranije.

-Uzimaš li NJEGA za muža?
-UZIMAM!

Jebemumater, uzimam. Šta sam znala, tek sam napunila osamnaest, a on je napunio mene. Bila sam mu samo tijelo, on je meni bio sve. On meni, njemu druga, treća, četvrta. Više i ne brojim.
Htjela sam na putovanje, dobila sam ga, za jednu osobu. Još jedno dijete? Kupio mi je psa!
Malo romantike - tapšanje po ramenu u prolazu.

-Danas nisi skuhala ručak?
-Nisam, ne bih se mogla suzdržati da te ne otrujem
-Molim?
-Ha? Ma nisam stigla...

Voljela sam lijepe haljine, cipele na petu i crveni ruž. Naglašavali su moju ne baš savršenu figuru pješčanog sata i tanke, ali široke usne. Svaka žena uređuje se kako bi sebi bila lijepa, no nećemo se lagati, volimo biti lijepe i drugima. Nije to nikakav flert niti potreba za pažnjom, samo nešto malo taštine koja spava u nama sve dok na vrat ne padne kap parfema "za posebne prilike". Tada nam nema ravnih! Oh, kako sam samo uživala. Dok me prvi puta nije pitao što sam to obukla i zašto. Privlačim pažnju drugih muškaraca, namjerno, a i izgledam debelo u tome, ako može primijetiti - čovjek koji ne reže nokte na nogama.



Koji točno kliker u mozgu muškarca iz pećine ne radi dobro pa umjesto da te ponosno uhvati za ruku i prošeta gradom s tobom, njegovom zgodnom ženom, on sere? Nije mi bilo jasno tada, nije mi jasno ni petnaest godina nakon, ali sam se samo nasmijala, otišla iz kuće i cijelo vrijeme razmišljala je li on ljut zbog toga. Kako sam glupa bila, trebala sam obući još kraću suknju i pokazat mu srednji prst! Za ostalim takvim ženama okretao je glavu i divio se njihovom samopouzdanju, ali ja sam bila nečije vlasništvo. Ne poželi ništa tuđe, iliti ne izazivaj da netko ne poželi njegovo tuđe! Kakogod okreneš - ti pušiš.

I pušim, iz dana u dan sve više. Oh kako me iritira način na koji diše. Dok pakiram kofere u glavi mi zvone izgovorene ružne riječi od strane impulzivnog kretena, jer sam rekla da ne želim bit dio ove toksične kolotečine. Možda ipak nisam prestara za nagle promjene, možda ono razbijeno ogledalo zapravo donosi razdoblje duge sreće.

-Volim te.
-Puši kurac!


Comments