-Kupila sam ti zvijezdu!
Molim? Kakvu zvijezdu?
-Pa zvijezdu, pravu, na nebu. Odabereš joj ime, dobiješ koordinate i imaš zvijezdu. Ti sada imaš svoju, zove se po tebi. Evo, možeš ju potražiti.
Jesi li ikada voljela ženu?
Neku koju si upoznala slučajno, na poslu, predavanju ili u izlasku? Sjela je pored tebe, nasmijala se u prolazu ili ti možda platila piće?
Ženu koja te zaista slušala i još bolje razumjela. Jer, žena je. I ljubila te kao da nema sutra, dok je u zagrljaju mirisala tvoju kosu kao da zauvijek želi zapamtiti taj miris koji povezuje sa srećom.
Ja nisam voljela ženu, ali ona je. Takva ljubav čita se u bajkama. Onim kada prinčevi prelaze brda, planine, ubijaju zmajeve i jašu konje danima kako bi poljubili princezu. Ona je princeza, koja je bila u stanju sve napraviti kako bi poljubila onu drugu. Njenu posebnu, savršenu, čiji će ju osmijeh na kraju izdati i zauvijek ostaviti gorak okus razočaranja i slomljenog srca.
Ona puna ljubavi i pažnje koja žudi biti poklonjena nekome, nekome tko ju nasmijava, tko ju ne osuđuje, kome nije bitno njeno prezime ili s koje strane je iz puške pucao njen otac, ni je li uopće.
Voljela joj je govoriti kako su stvorene jedna za drugu, ne sluteći kaos u glavi i bolesnu potrebu za pažnjom i ljubavi, kod one druge. Koja je skupljala komadiće duše po podu niskog samopouzdanja i tražila iskreno krilo za utjehu. Zaštitu. Sreću. Muško, žensko, bilokoje. Ona je bila žrtva one druge.
Uživala je u svim silnim lijepim riječima, zvijezdama i onim "zovem samo da ti kažem da te volim" pozivima. A sama nikada nije izgovorila nešto slično. Pa, ako niste shvatili, uopće nije voljela žene. Iako se ponekad poljubila ili zagrljena ležala s onom, samo kako bi ju što duže zadržala pored sebe, noći je provodila s muškarcima koji joj jedva znaju ime.
Ona druga bojala se samoće. Sebe.
Prošle su godine, zastori su pali. Mnoštvo suza i ružnih riječi stalo je na put. Više ne razgovaraju, pokušale su, ali čak i činjenica kako Ona ima dugogodišnju djevojku, ne može spriječiti ponovne suze. Ona druga zauvijek je ostavila trag, dubok ožiljak na neiskvarenom srcu predivne djevojke koja zaista zna kako voljeti.
Ne obazirem se na silno prosipanje mržnje s jedne, ni šareno paradiranje s druge strane. Smatram oboje nebitnim stvarima kojima umaramo sebe i one oko sebe. Ja na to gledam iz nekog drugog kuta. Onog iz kojeg se od ljubavi, poštovanja, slaganja i sreće ne vidi spol niti jedne osobe.
Ne budite šupci, ne radite budalama ljude koji vas iskreno vole. Ne mrzite one koji se iskreno vole. I iskreno volite. Tada ćete biti iskreno voljeni.
Do slušanja. Koza Nervoza.
Molim? Kakvu zvijezdu?
-Pa zvijezdu, pravu, na nebu. Odabereš joj ime, dobiješ koordinate i imaš zvijezdu. Ti sada imaš svoju, zove se po tebi. Evo, možeš ju potražiti.
Jesi li ikada voljela ženu?
Neku koju si upoznala slučajno, na poslu, predavanju ili u izlasku? Sjela je pored tebe, nasmijala se u prolazu ili ti možda platila piće?
Ženu koja te zaista slušala i još bolje razumjela. Jer, žena je. I ljubila te kao da nema sutra, dok je u zagrljaju mirisala tvoju kosu kao da zauvijek želi zapamtiti taj miris koji povezuje sa srećom.
Ja nisam voljela ženu, ali ona je. Takva ljubav čita se u bajkama. Onim kada prinčevi prelaze brda, planine, ubijaju zmajeve i jašu konje danima kako bi poljubili princezu. Ona je princeza, koja je bila u stanju sve napraviti kako bi poljubila onu drugu. Njenu posebnu, savršenu, čiji će ju osmijeh na kraju izdati i zauvijek ostaviti gorak okus razočaranja i slomljenog srca.
Ona puna ljubavi i pažnje koja žudi biti poklonjena nekome, nekome tko ju nasmijava, tko ju ne osuđuje, kome nije bitno njeno prezime ili s koje strane je iz puške pucao njen otac, ni je li uopće.
Voljela joj je govoriti kako su stvorene jedna za drugu, ne sluteći kaos u glavi i bolesnu potrebu za pažnjom i ljubavi, kod one druge. Koja je skupljala komadiće duše po podu niskog samopouzdanja i tražila iskreno krilo za utjehu. Zaštitu. Sreću. Muško, žensko, bilokoje. Ona je bila žrtva one druge.
Uživala je u svim silnim lijepim riječima, zvijezdama i onim "zovem samo da ti kažem da te volim" pozivima. A sama nikada nije izgovorila nešto slično. Pa, ako niste shvatili, uopće nije voljela žene. Iako se ponekad poljubila ili zagrljena ležala s onom, samo kako bi ju što duže zadržala pored sebe, noći je provodila s muškarcima koji joj jedva znaju ime.
Ona druga bojala se samoće. Sebe.
Prošle su godine, zastori su pali. Mnoštvo suza i ružnih riječi stalo je na put. Više ne razgovaraju, pokušale su, ali čak i činjenica kako Ona ima dugogodišnju djevojku, ne može spriječiti ponovne suze. Ona druga zauvijek je ostavila trag, dubok ožiljak na neiskvarenom srcu predivne djevojke koja zaista zna kako voljeti.
Ne obazirem se na silno prosipanje mržnje s jedne, ni šareno paradiranje s druge strane. Smatram oboje nebitnim stvarima kojima umaramo sebe i one oko sebe. Ja na to gledam iz nekog drugog kuta. Onog iz kojeg se od ljubavi, poštovanja, slaganja i sreće ne vidi spol niti jedne osobe.
Ne budite šupci, ne radite budalama ljude koji vas iskreno vole. Ne mrzite one koji se iskreno vole. I iskreno volite. Tada ćete biti iskreno voljeni.
Do slušanja. Koza Nervoza.
Comments
Post a Comment