Nikada nisam upoznala majku moje majke. Moju baku. Preminula je dok je Mirjana imala samo dvadeset godina, ja sam na svijet došla pet nakon. Navodno joj nalikujem, karakterno i izgledom. Mirjana, moja majka, znala me sa suzama u očima gledati kada ju neki moj pokret podsjeti na nju. Njenu majku, moju baku, Anicu.
Upoznala ga je na osječkom kolodvoru, bio je osobito naočit i zgodan muškarac. Izražena vilica, taman ten i gusta kosa. Najljepši u obitelji T. Najstariji od braće u malenoj kućici na još manjem bosankom brdu.
Ona je živjela u okolici Đakova, u mnogobrojnoj seoskoj obitelji, ali sa posebno načitanom majkom, pa se nekolicina otisnula dalje od te zaostale klime u kojoj su odrasli.
Prilikom upoznavanja razmijenili su adrese, pa su mjesecima pisali pisma. Ona, tada mlada djevojka, ne pretjerano obrazovana, ali pametna, zaputila se iz Hrvatske u Bosnu. Po njega. ONA po NJEGA. Kakav šok!
Pradjed (djedov otac) jedva je preživio. Kako to da je jedna obična žena sama došla na brdo po njegovog sina. Što će selo reć?!
Otišao je za njom. On, ona, mjesto nedaleko od Osijeka i velika ljubav. Idila..ali..
S godinama je došlo dvoje djece. Curica i dečko.
Posao vozača mog je djeda držao daleko od kuće i blizu poroka, ponajviše alkohola.
Svi su ga voljeli, hvalili, bio je dobar, za druge, a sve najgore za one kod kuće. Tamna strana se najbolje osjećala između četiri zida vlastitog doma. Tamo je mogla izvodit svoje performanse, iza kojih su curica i dečko brisali krv vlastite majke s poda i bosi stajali na snijegu ako je to bio dio današnje predstave.
Tamna strana Mirjani je prijetila kako će joj iskopati oči šarafcigerom i natjerala uplašeno sedamnaestogodišnje dijete da satima usamljeno i bespomoćno luta ulicama rodnog mjesta. Sve dok ju nije slučajno sreo moj otac, njen tadašnji prijatelj i odveo u neku isto tako mračnu, ali ipak bolju okolinu.
Tamna strana mojoj je baki zadavala udarce, zbog toga je i ona počela piti. Da ne osjeti, tako je napukla arkada ili usna lakše zacijelila.
Umrla je iznenada. Bilo joj je 43. Od srčanog udara. Kada se tijelo ohladilo na površinu su isplivale modrice. Svježe.
Moju baku ubila je "ljubav".
O tome se ne priča, znam samo detlja toliko da bi stvorila sliku o tome kakvi su bili. Moja majka priznala je da je na sprovodu svog oca plakala od olakšanja. Godinama se borila da mu oprosti. Zapravo, ne znam ništa, ali znam kako nitko nikada ne bi trebao umrijeti "zbog ljubavi".
Ruke oko vrata ponekad nisu zagrljaj. Pesnica u oku nije ljubav.
Žao mi je što nisam poznavala baku, vjerujem da je bila izvanredna žena.
Mirne ti oblake želim.
Upoznala ga je na osječkom kolodvoru, bio je osobito naočit i zgodan muškarac. Izražena vilica, taman ten i gusta kosa. Najljepši u obitelji T. Najstariji od braće u malenoj kućici na još manjem bosankom brdu.
Ona je živjela u okolici Đakova, u mnogobrojnoj seoskoj obitelji, ali sa posebno načitanom majkom, pa se nekolicina otisnula dalje od te zaostale klime u kojoj su odrasli.
Prilikom upoznavanja razmijenili su adrese, pa su mjesecima pisali pisma. Ona, tada mlada djevojka, ne pretjerano obrazovana, ali pametna, zaputila se iz Hrvatske u Bosnu. Po njega. ONA po NJEGA. Kakav šok!
Pradjed (djedov otac) jedva je preživio. Kako to da je jedna obična žena sama došla na brdo po njegovog sina. Što će selo reć?!
Otišao je za njom. On, ona, mjesto nedaleko od Osijeka i velika ljubav. Idila..ali..
S godinama je došlo dvoje djece. Curica i dečko.
Posao vozača mog je djeda držao daleko od kuće i blizu poroka, ponajviše alkohola.
Svi su ga voljeli, hvalili, bio je dobar, za druge, a sve najgore za one kod kuće. Tamna strana se najbolje osjećala između četiri zida vlastitog doma. Tamo je mogla izvodit svoje performanse, iza kojih su curica i dečko brisali krv vlastite majke s poda i bosi stajali na snijegu ako je to bio dio današnje predstave.
Tamna strana Mirjani je prijetila kako će joj iskopati oči šarafcigerom i natjerala uplašeno sedamnaestogodišnje dijete da satima usamljeno i bespomoćno luta ulicama rodnog mjesta. Sve dok ju nije slučajno sreo moj otac, njen tadašnji prijatelj i odveo u neku isto tako mračnu, ali ipak bolju okolinu.
Tamna strana mojoj je baki zadavala udarce, zbog toga je i ona počela piti. Da ne osjeti, tako je napukla arkada ili usna lakše zacijelila.
Umrla je iznenada. Bilo joj je 43. Od srčanog udara. Kada se tijelo ohladilo na površinu su isplivale modrice. Svježe.
Moju baku ubila je "ljubav".
O tome se ne priča, znam samo detlja toliko da bi stvorila sliku o tome kakvi su bili. Moja majka priznala je da je na sprovodu svog oca plakala od olakšanja. Godinama se borila da mu oprosti. Zapravo, ne znam ništa, ali znam kako nitko nikada ne bi trebao umrijeti "zbog ljubavi".
Ruke oko vrata ponekad nisu zagrljaj. Pesnica u oku nije ljubav.
Žao mi je što nisam poznavala baku, vjerujem da je bila izvanredna žena.
Mirne ti oblake želim.
Comments
Post a Comment