Prvi. U glavu.

Želim Vam pokazati tekst koji sam pisala kada sam imala trinaest godina i prvi put za rođendan poželjela da se ne probudim. Nisu to bila nikakva pubertetska izdrkavanja, rezanja vena i cviljenja kako me nitko ne voli. Ne, nikad si nisam htjela nauditi i bila sam jako sretno dijete, voljeno i okruženo mnoštvom prijatelja. Spomenuta ružna misao došla je kao virus i usadila se u moj, tada, neiskusan, kržljav i bojažljiv mozak.

"Odletim li previsoko daj mi garanciju da ću pasti na meko. Daj mi garanciju da ćeš mi pružiti ruku i izvući me iz lokve suza i krvi. Kada se razum miješa sa osjećajima ne dobiješ ništa više od pokvarenog smrada pedofila koji nesigurno polaže ruku na malenu djevojčicu. Ne dobiješ ništa više od luđaka koji sjedi pored leša vlastite majke i smije se na sav glas dok mu suze tope lice.

Dobiješ nejasnu sliku velikog grada iz perspektive narkomana koji je uzeo zlatan šut. Jasan vid nestaje i jedino što prepoznaješ su svjetla, gomila svjetla kako te prate i zovu u svoje odaje. Stani, dopusti da te odvedu u šareni svijet pliša i šećera. U nerealno okruženje u kakvome već godinama živiš u svojoj glavi. 

Osjetiš trnce? Prolazi vrijeme i dodiruje te tankim prstima od kojih ti koža postaje osjetljiva. Ne gledaj za njim, pusti ga neka prođe kao i svaka šansa do sada. Na kraju ćeš ionako ostati lutak manipuliran i kočen od strane vlastitoga razuma. Kada budeš ležao sam i gol, u mraku hladne sobe, razmisli malo gdje si prestao pratiti stazu sreće."

Nisam Vam ovo pokazala kako bih izazvala sažaljenje, zgražanje ili pljesak mase. Niti kako bi, s obzirom da nisam ništa rekla o sebi, mogli zaključiti da sam ružan emo darker koji pljuje na strašno okrutan život, kako to obično biva. Naprotiv, sretna sam osoba, koja svemu pristupa realno, hladne glave i otvoreno bez okolišanja. Baš zbog toga Vam pokazujem ovo. 

Dok vi šopingirate, varate partnera ili se bavite talentiranijim, ljepšim, mlađim djetetom, ono drugo možda pomišlja na samoubojstvo. Nije to uvijek iz hira ili kako bi privukao Vašu pažnju. Dok ne shvatite kako bolestan mozak boli jednako kao upala mjehura i ako se ne liječi prerasta u nešto strašno, svijet će nam biti jedno veliko sranje i hirovi će završavati sprovodima. 

Upravo zbog toga sam odlučila da će prvi ići direktno u glavu, iako nemam plan da svaki bude ovako mračan, ali osjećam kako je ovo moja dužnost, ono o čemu želim i moram pričati.

Širom otvorite oči, promatrajte voljene, nekog možda "boli" ono o čemu se ne priča!